Osnove

Balansiranje bijele boje omogućuje vam da izjednačite boje tako da one na fotografijama ne budu previše tople ili hladne.

Većina digitalnih fotoaparata može detektirati boju izvora svjetlosti automatski, te podesiti adekvatno balans bijele boje, posebno vani. Ipak, ponekad mogu pogriješiti u interijerima gdje se svjetlost značajno razlikuje od prirodne sunčeve svjetlosti.

Podesiti ručno ovu postavku je u principu jednostavno, te ne zahtjeva previše tehničke naobrazbe: jednostavno podesite postavke na ekranu dok ne odgovaraju onome što vidite. Na nekim fotoaparatima također možete iskoristit objekt za koji znate da je neutralan, poput bijelog lista papira, te pomoću njega podesiti balans bijele boje. Ovo zahtjeva nešto više vremena, no jamči dobar rezultat.

Temperatura boje

Što je bijelo? Čini se kao neozbiljno pitanje, no vrlo je važno onima koji rade s fotografijama i videom. Objekt koji izgleda bijele boje reflektira svu svjetlost koja pada na nj, no ta svjetlost nije nužno "bijela": sjetite se crvenog zalaska sunca, primjerice.


Kao referencu prirodne svjetlosti koristimo sunce za vedrog dana; kada su oblaci na nebu sunce ima plavu nijansu, dok je umjetno svjetlo pretežno crveno ili žuto. Na desnoj strani je specijalno svjetlo koje koristimo za slikanje za našu Usporedbu proizvoda.

Kako bismo klasificirali različita svjetla, pozivamo se na ljestvicu temperatura boja, a koje se mjere u Kelvinima. Normalno sunčevo svjetlo ima oko 5500 K, no za oblačnog dana ili u sjeni lako naraste na 6500K; svijeća ima ispod 2000 K. Zbunjujuće, no što je niža temperatura boja to je svjetlo "toplije" (žuto ili crveno), dok više temperature daju "hladnije" svjetlo (plavo).




Senzor u fotoaparatu vjerno rekreira ove uvjete, stoga ako slikate bijeli objekt pod crvenim svjetlom, taj objekt će također biti crven na slici.

vaše oči, s druge strane mogu kompenzirati različite izvore svjetla. Bez da smo toga uopće svjesni, mi stalno uspoređujemo boju svjetla s bojom objekata: za nas, pandina glava ostaje bijela pod svakim tipom svjetla.
Tek kad je svjetlo posebno drugačije od onoga na koje je naše oko naviklo primjećujemo razliku--poput obojenih svjetala na koncertu ili u kazalištu, primjerice.

To znači da moramo prilagoditi fotoaparat aktualnim uvjetima osvjetljenja kako bi dobili "prirodan rezultat", koji zapravo uključuje umjetno retuširanje onoga što kamera vidi kako bi odgovaralo ispravkama koje mi automatski primjenjujemo.

Balansiranje bijele boje

Postavka koja omogućuje podešavanje temperature izvora svjetlosti se naziva "balansiranje bijele boje". Kada smo koristili fotoaparate s filmom, ova značajka je uvelike ovisila o samom filmu koji se koristio. Većina ih je bila dizajnirana za slikanje po sunčevoj svjetlosti, dok su se pri drugim uvjetima dobivali vrlo različitih rezultati.

Kod digitalnih fotoaparata je mnogo jednostavnije podesiti balans bijele  boje, a većina ih to odrađuje automatski. Kako to biva, neki su odlični, no svi uvjeti koji se razlikuju od prirodnog svjetla predstavljaju problem za mnoge modele.



Primjeri iznad pokazuju istu scenu osvjetljenu vrlo toplim izvorom svjetlosti (posebna lampa o kojoj smo ranije govorili), te kako su ju vidjela tri različita fotoaparata. Najvjernija prezentacija je upravo ona s desna: medvjedić i karta izgledaju lagano crveno zbog toplog izvora svjetlosti. Drugi ekstrem je slika lijevo, a koju je proizveo fotoaparat uz preveliku korekciju, tako da su zone koje su trebale biti bijele lagano plave, dok su tople zone (crven autić i žuti cvijet) malo pretamni.

Važno je zapamtiti da niti jedan fotoaparat nije kriv: jedan vjerno reproducira, dok drugi pokušava poboljšati prikaz. Dok neki fotografi ne mogu podnijeti dominirajuće tople tonove, toliko ima onih koji preferiraju održavanje tonaliteta kako bi se zadržao dio atmosfere prilikom snimanja. Često je to pitanje ukusa.

Kako vidimo, upravo je fotoaparat u sredini postigao optimalan prikaz. Učinio je dosta korekcije, no ipak zadržao djelić topline. Medvjedić nije potpuno siv primjerice, no uključuje nešto svjetlo sive boje. Gledajući fotografiju odmah je jasno kako je slikana u interijeru pod toplim izvorom svjetla, no toplina nije dominirajuća. Upravo će ovo rješenje zadovoljiti većinu.

Podešavanje balansa bijele boje

Moguće bi bilo dobiti istu sliku fotoaparatom koji je lijevo, odnosno desno, no prvo je potrebno deaktivirati automatsko balansiranje bijele boje, te ručno podesiti.

Kod većine proizvođača ne možete ručno podesiti balans bijele boje u inteligentnom automatskom načinu rada, tako da je potrebno odabrati programabilni ili P način rada.


Idući je korak pronaći postavku koja vam treba. Ne postoji standardna ikona za balans bijele boje i premda mnogi koriste slova WB, ipak to nije definirano standardom.

Opcije na izbor su gotovo uvijek iste: pronaći ćete izbornik koji prikazuje sunce, oblak i žarulju. Oni proizvođači koji imaju brzi izbornik (Func. za Canon, Q.Menu za Panasonic, F za Fuji …) uključuju ga tamo, dok drugi povezuju s glavnim izbornikom.


Upravo je probni prikaz (preview) koji ćete najviše koristiti. Većina fotoaparata prikazuje kako će izgledati slika kako mijenjate postavke.

Napominjemo kako SLR (dolje desno) ima dediciranu WB tipku za direktan pristup ovoj opciji, te daje probni prikaz temeljen na zadnjoj snimljenoj fotografiji zato što nema Live View prikaz.

Zatim možete odabrati postavke koje idu uz uvjete osvjetljenja u tom trenu, no trebati ćete ih mijenjati svaki puta kada se promijene. Dobra je ideja vratiti balansiranje bijele na automatsko prije gašenja fotoaparata kako biste izbjegli neugodna iznenađenja ako budete aparat koristili za nekoliko dana u sasvim drugim uvjetima.

Ograničenja

Nažalost, ova generalna pravila za balans bijele ne mogu mnogo pomoći u uvjetima kompleksnog osvjetljenja, kao što je to primjerice slikanje portreta koji stoji pokraj prozora osvjetljen sunčevom svjetlosti s jedne, te umjetnim s druge strane. U takvim situacijama postoji samo jedno rješenje: naknadno returiširanje fotografije na računalu, po mogućnosti iz RAW datoteke.

Ovo nije spriječilo Ricoh da u najnovijim modelima eksperimentira sa sustavima koji analiziraju scenu u nadi da će prepoznati situaciju poput ove koju smo netom opisali na način da primjenjuju različite balanse bijele na različite dijelove fotografije. Ipak, ovo "više-područno balansiranje bijele boje" tek se mora dokazati.