Usporedba proizvoda
Članci
Vodič: eksponiranje kod digitalnih fotoaparata
Eksponiranje, brzina, promjer optičke leće (aperture), ISO... sve se doima tako komplicirano, zar ne? Činjenica da današnji fotoaparati gotovo sve ove značajke odrađuju tako dobro čini ih još većim misterijem. Jedna postavka ipak ostaje u vašoj kontroli: kompenzacija eksponiranja, a koja je jednostavna za razumjeti--i laka za koristiti!
Franck Mée
Objavljeno: 02. Rujan 2009
Objavljeno: 02. Rujan 2009
Histogram
Histogram je vrlo koristan alat i ponekad precizniji od ekrana na kojem se prikazuje (a koji je katkada teško vidjeti, posebno na jakom sunčevom svjetlu), naravno jednom kada ga znate kako koristiti. Isti nudi provjeru razine eksponiranja slike. Za svaku razinu svjetla, od najtamnije do najsvjetlije moguće, pokazuje koliko se piksela nalazi na toj specifičnoj razini osvjetljenja.
Pogledajmo ova tri histograma za gradijente od crne do bijele. U sredini, pri normalnoj ekspoziciji, crni kvadrat nije u potpunosti crn, a bijeli je jedini koji je uistinu bijele boje. Duž histograma, svaki individualni kvadrat stvara šiljak piksela te svjetline. Iznad, gdje je eksponiranje vrijednosti -2 EV, postoji mnogo više crnih piksela od bilo koje druge boje. Ispod, gdje je slika pre-eksponirana s +2 EV, bijeli pikseli dominiraju toliko jako da se sive u srednjem dijelu uopće ne vide.
Generalno gledajući, histogram bi za realističnu fotografiju trebao biti u centru i barem dijelom simetričan. Ako je suviše lijevo, slika će biti pretamna; previše desno i biti će presvijetla. Neki će fotografi preferirati histogram više na jednu ili drugu stranu. Noćne snimke će očito imati mnogo crne boje, dok će portret Davida Hamiltona biti pun svjetla.
Podešavanje ekspozicije osigurava da fotografija ne bude niti previše svjetla, a niti previše tamna.
Većina digitalnih fotoaparata ekspoziciju podešava automatski, birajući između kombinacije postavki kako bi ih sve ujednačila. Ovi alati nisu uvijek savršeni, tako da postoji i opcija za podešavanje ekspozicije kako bi korisnik mogao birati između 'svjetlije' i 'tamnije' fotografije.
Naprednije postavke omogućuju kontrolu svakog aspekta ekspozicije, no o njima ćemo drugom prilikom više reći.
Bila je mračna i olujna noć ...
Kako biste napravili fotografiju, senzor u fotoaparatu se oslanja na milijune individialnih detektora koji mjere razinu svjetla koja pada na svaki pojedini dio senzora. Svaki piksel možemo usporediti s bunarom koji se postepeno puni kapljicama kiše: ako nema dovoljno vode, razina neće doći do najvišeg nivoa, a ako je vode previše dio će se izliti. U našoj metafori, prvi slučaj bi stvorio crni piksel, dok bi potonji stvorio onaj bijele boje. Cilj je imati dovoljno vode u svakom bunaru kako bi se precizno mogao izmjeriti njihov sadržaj, minimizirajući količinu koja nedostaje ili koja se izlila.
Kako bismo ovo napravili, kontroliramo tri različita faktora: količinu svjetlosti koja prolazi kroz leće ('aperture', mjerena primjerice kao 'f/4'), period dok su leće otvorene ('brzina', mjerena primjerice kao '1/100 s') i osjetljivost senzora (primjerice '200 ISO').
Promjer optičke leće odgovara snazi kiše koja pada na bunare: ako je oluja presnažna, tada će se bunari prije napuniti vodom nego da lagano sipi. Brzina odgovara vremenu trajanja oluje: dokle god pada istim intenzitetom, tjedan dana kiše će napuniti bunare više nego da pada jedan dan. Za kraj, osjetljivost odgovara promjeru bunara: oni manjeg promjera će se prije napuniti.
Postoji, dakle, više različitih načina da se u svaki bunar dovede prava količina vode. Intenzivna oluja od svega nekoliko sati će napuniti mali bunar do iste razine kao i da se veliki bunar puni kapljicama kiše cijeli tjedan. Tako da fotografija snimljena brzinom od 1/1000s pri f/2 i 800 ISO ima istu ekspoziciju kao i ona od 1/15 s pri f/8 i 200 ISO.
U praksi
Pogledajte tri različite testne kartice dolje, posebno gradijent koji se kreće od bijele, preko sive do crne u donjem dijelu svake od njih. Na srednjoj je svaki individualni kvadrat jasno definiran i odvojen od ostalih: tamo nema bunara koji su preplavljeni, kao ni onih koji nemaju dovoljno vode. To je idealan rezultat.
Na gornjoj slici, zadnje četiri nijanse formiraju jedan blok crne boje. Eksponiranje je premaleno, nedovoljno je kiše palo u bunare da bi se moglo izmjeriti koliko je vode u njima. na donjoj slici je obrnut problem, te sedam kvadrata lijevo formiraju jedan bijele boje: ovi su bunari prepuni vode, tako da se dio izlio pa ne možemo reći koliko je palo u njih.
Za prvu sliku kažemo da je pod-eksponirana, zato što nismo dopustili dovoljno svjetlosti da padne na senzor, dok je druga pre-eksponirana, zato što je svjetlosti previše.
Naravno, moguće je imati oba slučaja na jednoj slici. To je ponekad slučaj kada slikate u sjeni zgrade za sunčanog dana. Na takvoj slici se približavamo granicama mogućnosti ugrađenog senzora i ne postoji čarobno rješenje koje će osigurati dobro osvjetljeno nebo i detalje u sjenama.
Kompenzacija eksponiranja
Generalno, ne želite svaki puta da samoi birate pravu kombinaciju: cilj je napraviti dobru fotografiju, a koja ima posvuda detalje, da nije previše svijetla, a niti tamna.
U većini slučajeva automatski način rada fotoaparata ovo napravi za vas, no nekada zna i pogriješiti. Kako bi našli zaobilazno rješenje ovog problema, fotoaparati nude kompenzaciju eksponiranja, a koja može postaviti različiti vrijednost EV (Exposure Value). Ovu funkciju možete pronaći ako potražite kvadrat koji ima plus i minus (na bijeloj, odnosno crnoj podlozi). Na lijevoj strani slike možete vidjeti kako on izgleda na Canon kompaktnom, te na desnoj na SLR Pentax fotoaparatu.
Napominjemo kako najčešće na kompaktima, ova postavka nije dostupna u automatskom modu. Možda ćete trebati prebaciti u 'P' način, gdje se više opcija nudi korisniku.
Većina proizvođača koristi isto sučelje: pritiskom na spomenutu tipku prikazuje se skala s kursorom koji možete pomicati. Pomicanje prema minusu daje tamniju sliku i obrnuto. Tri testne kartice gore su tako dobivene: sama kamera je jednako bila podešena, no EV je bio postavljen na -2, 0 i +2 vrijednosti. Kompakti će ažurirati prikaz u stvarnom vremenu da biste vidjeli kako će fotografija izgledati. Korištenjem tražila na SLR-u morati ćete se pouzdati u skalu i vlastito iskustvo prilikom podešavanja.
Komponzacija eksponiranja nije postavka koja se često koristi iz razloga što kompakti danas imaju prilično dobro rješene automatske postavke. Ipak, dobro je znati za ovu jednostavnu postavku. Može vam pomoći da nebo ne izgleda kao jednoličan blok bijele boje ili da istaknete detalje iz objekata koji se kriju u sjenama.
igranje s eksponiranjem može biti i umjetnički izbor: pre-eksponiranje slike ponekad daju dojam sanjarenja, dok pod-eksponirane djeluju zatvorene i mistične.
Generalno, ekspozicija je fundamentalan koncept u fotografiji, a često joj se vraćamo jer tri značajke koje joj doprinose imaju mnogo utjecaja na druga područja.
Na gornjoj slici, zadnje četiri nijanse formiraju jedan blok crne boje. Eksponiranje je premaleno, nedovoljno je kiše palo u bunare da bi se moglo izmjeriti koliko je vode u njima. na donjoj slici je obrnut problem, te sedam kvadrata lijevo formiraju jedan bijele boje: ovi su bunari prepuni vode, tako da se dio izlio pa ne možemo reći koliko je palo u njih.
Za prvu sliku kažemo da je pod-eksponirana, zato što nismo dopustili dovoljno svjetlosti da padne na senzor, dok je druga pre-eksponirana, zato što je svjetlosti previše.
Naravno, moguće je imati oba slučaja na jednoj slici. To je ponekad slučaj kada slikate u sjeni zgrade za sunčanog dana. Na takvoj slici se približavamo granicama mogućnosti ugrađenog senzora i ne postoji čarobno rješenje koje će osigurati dobro osvjetljeno nebo i detalje u sjenama.
Kompenzacija eksponiranja
Generalno, ne želite svaki puta da samoi birate pravu kombinaciju: cilj je napraviti dobru fotografiju, a koja ima posvuda detalje, da nije previše svijetla, a niti tamna.
U većini slučajeva automatski način rada fotoaparata ovo napravi za vas, no nekada zna i pogriješiti. Kako bi našli zaobilazno rješenje ovog problema, fotoaparati nude kompenzaciju eksponiranja, a koja može postaviti različiti vrijednost EV (Exposure Value). Ovu funkciju možete pronaći ako potražite kvadrat koji ima plus i minus (na bijeloj, odnosno crnoj podlozi). Na lijevoj strani slike možete vidjeti kako on izgleda na Canon kompaktnom, te na desnoj na SLR Pentax fotoaparatu.Napominjemo kako najčešće na kompaktima, ova postavka nije dostupna u automatskom modu. Možda ćete trebati prebaciti u 'P' način, gdje se više opcija nudi korisniku.
Većina proizvođača koristi isto sučelje: pritiskom na spomenutu tipku prikazuje se skala s kursorom koji možete pomicati. Pomicanje prema minusu daje tamniju sliku i obrnuto. Tri testne kartice gore su tako dobivene: sama kamera je jednako bila podešena, no EV je bio postavljen na -2, 0 i +2 vrijednosti. Kompakti će ažurirati prikaz u stvarnom vremenu da biste vidjeli kako će fotografija izgledati. Korištenjem tražila na SLR-u morati ćete se pouzdati u skalu i vlastito iskustvo prilikom podešavanja.
Komponzacija eksponiranja nije postavka koja se često koristi iz razloga što kompakti danas imaju prilično dobro rješene automatske postavke. Ipak, dobro je znati za ovu jednostavnu postavku. Može vam pomoći da nebo ne izgleda kao jednoličan blok bijele boje ili da istaknete detalje iz objekata koji se kriju u sjenama.
igranje s eksponiranjem može biti i umjetnički izbor: pre-eksponiranje slike ponekad daju dojam sanjarenja, dok pod-eksponirane djeluju zatvorene i mistične.
Generalno, ekspozicija je fundamentalan koncept u fotografiji, a često joj se vraćamo jer tri značajke koje joj doprinose imaju mnogo utjecaja na druga područja.
