Uz Ixus 95 IS smo došli do kraja ponude fotoaparata koje je Canon izdao ovog proljeća. Ovo je najmanje ambiciozan član obitelji i, unatoč manjem broju piksela, veći je od Ixus 100 IS modela, na kojeg sliči.

Ipak, ima sve automatske načine rada kojih se možemo sjetiti i optičko tražilo. Stabiliziranih 35-105 mm i ekran pristojnih kuteva gledanja, obje značajke koje su u ovoj cjenovnoj kategoriji. Hoće li biti ugodno iznenađenje?

Rukovanje

Kada se već upoznati s ostatkom serije, posebice ultra kompaktom Ixus 100 IS, primiti 95 IS teško da će biti iskustvo van ovoga svijeta. Premda je kvaliteta izrade prilično dobra, prsti katkada znaju dodirivati vijke, kontrola uvećanja je klimava, a neki su elementi kao što je optičko tražilo i ekran manje kvalitete. Obli bridovi pokušavaju prikriti oblik aparata, no zapravo ga čine još debljim nego što jest. Ipak, kamera čvrsto stoji u ruci.

Postoji jedno ugodno iznenađenje: ekran na poleđini ne koristi TN matricu, a koja je povoljna no nudi loše kuteve gledanja, tako da aparat bez problema možete držati u gužvi iznad glave. Ništa nemamo za dodati vezano uz izbornike, a koji su jasni i pregledni, te nude lak pristup svim najvažnijim postavkama.


Pri korištenju, Ixus 95 IS je tipičan Canon-ov kompaktni fotoaparat. Posao odrađuje tiho bez primjedbi: brzo se pali, prosječno mu dugo treba da bi izoštrio sliku, a ne možete se buniti na vrijeme potrebno da bi pospremio sliku. Inteligentni automatski načini rade prilično dobro, a prebacivanje iz makro načina u način za prepoznavanje lica neće ga zablokirati. Ukratko, užitak za koristiti.

Kvaliteta slike

Ixus 95 IS nas nije iznenadio kada smo ga koristili, a rezultati također nisu neočekivani. Pri svakoj fokalnoj duljini je bilo dovoljno detalja, što je najmanje što možete očekivati od 3x uvećanja bez široko-kutnog snimanja. Nismo pronašli značajne nedostatke osim, možda, laganog ljubičastog obruba u područjima jakog kontrasta. Generalno, ovo je kamera koja se može nositi s konkurencijom, primjerice s modelom Panasonic DMC-FS7.



Sustav za redukciju šuma nije ništa posebno. Šuma ima pri 200 ISO u tamnim područjima, dok pri 400 ISO, ako možete tolerirati malo mutnoće, ispis na A4 ispada zadovoljavajuće. Tek pri 800 ISO manjak detalja postaje problematičan. Optička stabilizacija radi dobro, no nije tako dobro riješena kao na sustavima kod nekih konkurenata. Tek se pri 1/10 s naš testni portret pokazao oštrim.

Logično, video način rada je ograničen na VGA rezoluciju uz jednokanalni zvuk (Canon dosta čeka prije no što će integrirati HD video u svoje modele visoke klase, G-serije). To znači da nećemo biti previše strogi izostanku uvećanja prilikom snimanja, s obzirom da nitko neće kupiti ovaj fotoaparat baš zbog video performansi.